Susret s književnikom Ivicom Prtenjačom

60

“Ništa vas neće naučiti pisanju, osim pisanja” mudar je odgovor na brojne upite o tome kako pisati, kako uspjeti, što je najbitnije i slično.
Naoko jednostavan odgovor čovjeka koji zna što je pisana riječ i to u više formi, no zasigurno i jedini pravi, jer ako sam ne znaš što si želio reći i prenijeti čitatelju, teško da će  on sam to moći dokučiti.
Gost Gradske knjižnice uspješni i nagrađivani književnik koji se okušao i brojnim književnim vrstama ali i radijskim  emisijama, pjesnik, urednik i romanopisac Ivica Prtenjača, predstavio je biogradskim ljubiteljima pisane riječi svoj nagrađeni roman “Brdo” ali i najnoviji koji se na njega naslanja “Tiho rušenje”.
Kroz ovo druženje upoznali smo autora i čitav njegov dosadašnji stvaralački opus, te čuli neke od dijelova spomenutih romana, a na našu radost i jednu još neobjavljenu šaljivu pjesmu što je upotpunilo ovo iznimno zanimljivo druženje u knjižnici. No, kako bismo predstavili ovog vrsnog iznimno talentiranog, a tako jednostavnog čovjeka kao što je Prtenjača, valja kazati da je do sada izdao nekoliko knjiga poezije, među kojima su “Pisanje oslobađa”, “Nitko ne govori hrvatski”, “Uzimaj sve što te smiruje”, “Okrutnost”, a potom i romani “Dobro je, lijepo je” potom “Brdo” te na koncu “Tiho rušenje”, a što mnogi smatraju i svojevrsnom trilogijom.
Za njega kažu da je najčitaniji živući domaći autor s čim će se složiti oni koji su pročitali barem neke od njegovih djela. Sudjelovao je na 20-ak europskih festivala kao pozvani hrvatski predstavnik, a preveden je isto tako i na dvadesetak svjetskih jezika. No ono s čime se gost došao predstaviti jesu njegova dva romana i to “Brdo” za koji je autor dobio nagradu VBZ i Tisak medije za najbolji neobjavljeni roman 2014. godine, te novi “Tiho rušenje” izdan protekle 2017. godine.
Govoreći o ova dva romana i njihovoj poveznici autor je naglasio kako su likovi uglavnom bezimeni. I dok je “Brdo” knjiga otvorenog prostora, ljeta, otoka, prirode i knjiga jednog glavnog lika, “Tiho rušenje” je njezin kontrapunkt.
Bez glavnog lika gdje se radnja odvija u jednom zagrebačkom stanu, dakle zatvorenom prostoru, no obje s zajedničkim i jasnim hepiendom. Recimo još kako je “Brdo” do sada najčitaniji autorov roman, preveden na bugarski, poljski i nizozemski, a posebnost je u tome što su izdavači u tim zemljama tražili da na naslovnici obavezno bude brdo, tovar i more.
Ne smijemo zaboraviti i podatak da će se po tom romanu uskoro snimati film, a za koji je autor već pripremio 12 verzija scenarija. Puno bi se toga još moglo napisati o ovom plodnom i zanimljivom piscu koji na vrlo jednostavan način priča i svoje romane i svoje djetinjstvo i odrastanje koje je povezanom s obližnjim mjestom, danas općinom Polača, a gdje kako kaže uz dida, prije naučio voziti frezu nego bicikl. I na kraju poruka kako knjiga ljude čini drugačijima. Ona može promijeniti svačiji život, a na pitanje kako doći do prave knjige, odgovor je, tako da ju svaki dan tražimo.

 

Izvor: www.biogradnamoru.hr